Reakcija na saopštenje Udruženja tužilaca

Povodom saopštenja Udruženje državnih tužilaca od 12.05.2010. god. u kome poručuju  da njeni članovi ne bježe od kritike, koja će biti osnovana, argumentovana i saopštena u skladu sa osnovnim moralnim načelima i profesionalnim standardima kojima se štiti ugled i lično dostojanstvo svakog nosioca funkcije i svakog pojedinca,  Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR), poštujući naprijed navedene upute Udruženja državnih tužilaca,  želi da primjerima ukaže na niz slučajeva gdje rad ove institucije nije bio onakav kakvim se želi prikazati.

Ovoga puta nećemo se baviti primjerima nepotizma, neažurnosti ili zatvorenosti za saradnju Tužilaštva, niti time da se sjednice Udruženja tužilaca nijesu dešavale u situacijama kada je izostala rekacija našeg Tužilaštva u trenucima kada je Crna Gora bila u fokusu svjetske javnosti, zbog umiješanosti njenih državljana u organizovani kriminal, već se sjednica dešava povodom aktivnosti NVO sektora.

YIHR napominje da je kroz svoj monitoring upoznata sa činjenicom da većina članova Udruženja tužilaca svoj posao obavlja stručno, moralno i, ono što nedostaje vrhu tužilačke organizacije, hrabro.

YIHR navodi primjere iz oblasti ratnih zločina, torture i zloupotrebe službenog položaja.

1.  Ni u jednom slučaju ratnih zločina u Crnoj Gori (Morinj, bombardovanje Dubrovnika, Deportacije, Bukovica, Štrpci i Kaluđerski Laz) Tužilaštvo nije u optužnicama obuhvatilo nalogodavce i inspiratore tih zločina, već su u svim slučajevima obuhvaćeni pojedinci najnižeg hijerarhijskog statusa ili pak samo svjedoci tih događaja. Za Tužilaštvo kao da ne postoje stav 3 člana 428, stav 2 člana 429, članovi 431, 432,  435, 439, 440 Krivičnog Zakonika.

Tužilaštvo, kako je potvrđeno na posljednoj sjednici Nacionalnog savjeta za evropske integracije, nije upoznato sa svjedočenjima žrtava i svjedoka pred Sudom u Hagu, u kojima se za razne zločine spominju građani Crne Gore, te samim tim ništa tim povodom nije preuduzelo.

2. Tužilaštvo nije reagovalo na brojne navode, o mogućim elementima krivičnog djela posluga iz člana 421 Krivičnog Zakonika, kada su u pitanju zloupotrebe službenih automobila i ostalih sredstava u vlasništvu države. YIHR i brojni mediji su više puta ukazivali na ove zloupotrebe.

3. YIHR je kroz svoj monitoring u prethodne tri godine registrovala da su građani podnijeli preko 50 krivičnih prijava protiv državnih službenika zbog zlostavljanja i mučenja i drugih povreda ljudskih prava. Zabrinjava to što državno tužilaštvo prvo procesuira krivične prijave koje podnose državni službenici protiv građana, a nerijetko se dešava da krivične prijave koje podnose građani ne budu procesuirane i nakon više godina. Kao primjer navodimo slučaj Danila Raičevića iz Nikšića, koji je podnio krivičnu prijavu protiv policijskih službenika koji su nad njim izvršili krivično djelo zlostavljanje i mučenje. Policijski službenici su protiv Raičevića, nakon što su više puta molili Raičevića da im oprosti i pomire se i odustane od krivične prijave protiv njih, podnijeli takođe krivičnu prijavu zbog napada na službeno lice, jer Raičević nije želio da obustavi proces. Tužilaštvo je krivičnu prijavu koju su podnijeli policijski službenici procesuiralo vrlo brzo i čak je okončan sudski postupak dok je krivična prijava koju je podnio Raičević više od godinu dana stajala u fioci državnog tužilaštva, uprkos činjenici da je prošlo godinu i po od incidenta, da postoji uredna medicinska dokumentacija, nalaz Uprave policije koji priznaje da su policajci prekoračili ovlašćenja i povrijedili Raičevića. Napominjemo, da je u slučajevima torture, hitna reakcija nadležnih osnov za postizanje pravde, jer u suprotnom dovodi do demotivisanja i viktimizacije žrtve.

4. Javnost još uvijek očekuje rekaciju Tužilaštva na desetak prijava povodom zloupotreba prilikom glasanja na predsjedničkim izborima 2008, kada je dokazano da su glasala čak i lica koja su, na primjer u to vrijeme bila u zatvoru u Beogradu ili su boravila u SAD. Nečinjenje ili    spora reakcija, i u ovim slučajevima ozbiljno utiču na povjerenje građana u rad Tužilistva i legitimnost izbornog procesa. Iako je prošlo više godina od prijave, još uvijek nema ni reakcije povodom korišćenja državne imovine od strane jedne političke partije, koja je
prihodovala više miliona eura, a koji su trebali ba budu prihodi države.

5. Na kraju, najjasniji i najaktuelniji primjer flagrantnog kršenja ljudskih prava od strane ove institucije primjer je porodice Branislava i Milijane Milić. Njihov sin Igor nalazi se u pritvoru u ZIKS-u Spuž, zbog krivičnog djela ubistvo u pokušaju.

Milić Igor našao se u pritvoru između ostalog što nadležno tužilaštvo nije  reagovalo u skladu sa zakonom. Tačnije, Igoru Miliću i njegovoj porodici, tužilaštvo je uskratilo informaciju odnosno uvid u spise Ktr.br.708/06 Višeg državnog tužilaštva Podgorica koji su formirani povodom smrti Milić Nikole, brata Milić Igora koji je preminuo dana, 24.11. 2006.god. pod nerazjašnjenim okolnostima.

Milić Igor kao i njegova porodica su od Višeg državnog tužilaštva u Podgorici u skladu sa zakonom više puta tražili zahtjevom uvid u spise, na šta su kao oštećeni u skladu sa zakonom imali pravo. Tačnije, odredbama člana 58 stav 3 i člana 176 Zakonika o krivičnom postupku propisano da oštećeni kao tužilac i privatni tužilac imaju pravo da razmatraju spise i razgledaju predmete koji služe kao dokaz, te da se svakom ko ima opravdan interes može dozvoliti kopiranje spisa. Da je Milić Igoru i njegovoj porodici od strane tužilaštva dozvoljeno da koriste zakonom zagarantovano pravo i izvrše uvid  u spise predmeta koji su formirani od strane nadležnog tužilaštva povodom smrti Milić Nikole, tada bi se Milić Igor i njegova porodica mogli bliže upoznati  sa okolnostima pod kojim je Milić Nikola mlađi brat Igora Milića preminuo. Napominjemo da je zahtjev za uvid u spise prvi put podnijet 26.05. 2008. god., a kasnije u još nekoliko navrata i da su svi odgovori nadležnog tužilaštva bili negativni. Kako su svi ovi pokušaji porodice Milić za uvid u pomenute spise bili bezuspješni, to je kod porodice stvorena osnovana sumnja da državni organi štite počinioce mogućeg krivičnog djela usljed koga je stradao Milić Nikola, ili u najmanju ruku ne žele da razjasne okolnosti pod kojima je stradao Nikola, koji je nađen mrtav u tuđem stanu. Zbog svega navedenog, Milić Igor odlučio je da sam sazna nešto više o okolnostima pod kojima je stradao njegov mlađi brat. Kako su njegova saznanja vodila ka osobi M. S. kao saizvršiolac mogućeg krivičnog djela ili svjedok u slučaju smrti njegovog mlađeg brata Nikole Milića, Milić Igor dana 15.11. 2008. god. pokušava saznati od M. S. više podataka o okolnostima pod kojim je poginuo njegov mladji brat Nikola. Tada dolazi do verbalnog sukoba izmedju njih dvojice, kojom prilikom Igor Milić uzima, nažalost, pravdu u svoje ruke, zbog čega se trenutno nalazi u pritvoru.

U  pritvoru u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija Spuž, u kome se našao po naprijed pomenutom osnovu, Igora Milića su dana 27.10. 2009. god. brutalno pretukli službenici ZIKS Spuž, gazeći mu sliku, kako on sam navodi pokojnog mu brata Nikole. Tom prilikom pretučen je i Dalibor Nikezić.

Postupajući po krivičnoj prijavi majke Igora Milića, Milijane Milić  i Dalibora Nikezića, Sabaedine Nikezić, podnijetoj protiv više stražara ZIKS-a  koji su ih pretukli, dana 27.10. 2009. god. Osnovni državni tužilac Podgorica je pred Osnovnim sudom u Danilovgradu podnio predloga za preduzimanja istražnih radnji Kri. 164/09.

Rješenjem Kt.br. 189/10 od 12.02.2010.g. Osnovni državni tužilac Podgorica odbacuje krivične prijave Milić Milijane od 06.11.2009.g. protiv službenika ZIKS-a, zbog krivičnog djela mučenja i zlostavljanja iz člana 167 stav 3 u vezi stava 2 Krivičnog zakonika, jer u njihovim radnjama nema bitnih elemenata bića, kao ni drugog krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti, jer su isti postupali u granicama službenog ovlašćenja.

Osnovno državno tužilaštvo Podgorica svojim dopisom  Kt.br. 189/10 od 12.02.2010.g. upućuje Milić Igora i Dalibora Nikezića da ako su suprotnog mišljenja da preduzmu krivično gonjene podnošenjem optužnog predloga Osnovnom sudu u Danilovgradu za prijavljeno krivično djelo. Nakon toga Milić Igor  i Dalibor Nikezić dana 23.02.2010.g. podnose optužni predlog protiv službenika ZIKS-a.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda nakon objavljivanja snimka zatvorske torture ponovo postupa po slučaju Nikezić i Milić i dana 29.03.2010.g. pod brojem : 84/10 daje svoje mišljenje u kome navodi da su  u konkretnom slučaju, povrijeđena prava Dalibora Nikezića i Igora Milića, pritvorenih lica u ZIKS-a, navodeći da je više službenika ZIKS-a, 27. oktobra 2009. godine, u vremenu između 13,30 i 14,30 časova primijenilo fizičku snagu-silu i gumenu palicu prema Daliboru Nikeziću i Igoru Miliću, kao licima koja se nalaze u pritvoru, udarajući ih rukama, nogama i gumenom palicom, iako ova pritvorena lica nijesu pružala otpor.

Očigledno je da Zaštitnik ljudskih prava i sloboda svojim mišljenjem koje je bazirano na istim činjenicama sa kojima je raspolagao Osnovni državni  tužililac Podgorica kada je  Rješenjem Kt.br. 189/10 od 12.02.2010.g. odbacio  krivične prijave majki oštećenih proitvorenih lica, nije istog stava kao Osnovno državno tužilaštva Podgorica, što bi prije svega trebalo da zabrine Vrhovnog državnog tužioca.

Da nije Zaštitnik ljudskih prava i sloboda usamljen u svom mišljenju, koje nije u saglasnoti sa stavovima Državnog tužilaštva ukazuje i najnovija Odluka Osnovnog suda u Danilovgradu, koja predstavlja pravi profesionalni šamar Tužilaštvu.

Naime, Osnovni sud u Danilovgradu postupajući po optužnom aktu Milić Igora i Nikezić Dalibora  protiv službenika ZIKS-a, Rješenjem Kv.br.33/10 od 22.04.2010.g. navodi da se optužni akt protiv službenika ZIKS-a, zbog slučaja zatvorske torture, ima smatrati krivičnom prijavom i dostaviti Osnovnom državnom tužiocu Podgorica na dalji postupak.

Na ovaj način Osnovni sud u Danilovgradu predmet vraća na početak i to Osnovnom državnom tužilaštvu Podgorica na dalji postupak, ukazujući mu nedvosmisleno na potrebu  za njegovim kvalitetnijim i profesionalnijim postupanjem u ovom slučaju i to u skladu sa njegovim zakonskim ovlašćenjima .

Iz svih navedenih razloga, Inicijativa krajnje dobronamjerno ukazuje Tužilaštvu, da sagleda sve sugestije direktne i indirektne,koje dolaze povodom njegovog rada, i to ne samo od nevladinih oraganizacija, već prije svega od državnih organa Crne Gore. Tačnije Osnovnog suda u Danilovgradu i Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.


Comments are closed.