Od 10. do 16. oktobra 2022. godine imali smo priliku da, kao predstavnici mladih ljudi iz Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine, putujemo od Pljevalja, preko Priboja, do Sarajeva, kako bismo učili o procesu suočavanja sa ratnom prošlošću – bremenu naše zajedničke istorije iz perioda raspada Jugoslavije.

Većina od nas dvanaestoro nije ni bilo rođeno kada su sukobi 90-ih bili u punom jeku, a neki su bili isuviše mali da bi ih se sjećali. Kao generacija koja strahote nije upoznala iz prve ruke, naše je poimanje nasilnih konflikata i široko rasprostranjenih i sistematskih kršenja ljudskih prava, nastajalo i formiralo se isključivo pod uticajem onoga što smo (najčešće neobavezno i maglovito) imali prilike da čujemo od svojih roditelja i drugih odraslih autoriteta, i rjeđe u medijima i u okviru formalnog obrazovanja. Stoga, ne iznenađuje činjenica da istraživanja pokazuju nizak nivo znanja mladih ljudi o temama koje se ticu ratnih zločina, kao ni upotreba eufemizma ‘’događaji iz 90-ih’’. Postavlja se pitanje: nije li kontradiktorno da mladi, kao sinonim za budućnost, treba da usmjere pogled unazad, u prošlost?

Učešće na razmjeni u okviru projekta „Preko granica: Znanjem o ratnim zločinima do mira” bilo je jedno od najsadržajnijih i najproduktivnijih iskustava u okviru ove tematike u kojem sam, kao mlada aktivistkinja, imala prilike da uzmem učešće. Posjeta mjestima stradanja, razgovor sa onima čiji su najbliži žrtve ratnih zločina i učenje o principima suočavanja sa prošlošću, otvorilo mi je oči za potpuno novi koncept izučavanja naše bliže istorije, i sto je najvažnije – onome što moramo iz nje da izvučemo kao pouku. Mladi kao konceptualna kategorija često su u drugom planu u diskursu o sukobu i ratnim dešavanjima. Ovo iskustvo me je naučilo da je pozicioniranje mladih u dijalogu i edukaciji o ovoj temi od ključnog uticaja na njihov liderski potencijal i njihovu moguću ulogu u izgradnji mira. Važno je mladima pružiti priliku za obuku, poput seminara i drugih vidova neformalne edukacije, kako bi aktivno učili o načinima suočavanja s prošlošću i učestvovali u izgradnji mira. Mladi, na kojima počiva budućnost, prosperitet i jačanje vrijednosti savremenog društva, imaju sposobnost prilagođavanja novim, inovativnim metodama u izučavanju mira, te kao takvi treba da djeluju kao mirovni posrednici – a to zahtijeva ciljani i dugoročni pristup u vidu većeg broja budućih aktivnosti poput ove.

Kao učesnica ove razmjene, stekla sam iskustvo koje je premalo mladih ljudi imalo prije mene, a nadam se takva praksa neće biti ubuduće i da će sve više mladih dobiti priliku da uče kako se od perioda nasilnog sukoba i ugnjetavanja, ide ka miru, demokratiji, vladavini prava i poštovanju ljudskih prava.

Kristina Janković
Podgorica, oktobar 2022. godine

Categories: Vijesti